Bezbjednosni okvir predstavlja conditio sine qua non razvoja i očuvanja svake države na svijetu. Ako bilo ko misli da se kvalitetne institucije mogu izgraditi bez djelotvornog sigurnosnog okvira, neka samo razmisli o tome zašto se obavezno prije bilo kakve gradnje dižu ograde oko gradilišta. I bez posebnog podsjećanja da je u pitanju metafora, jasno je da je Crna Gora od vraćanja svoje državnosti, zapravo jedno veliko „gradilište“.
Učlanjenje u NATO
Prvenstveno, ona gradi i gradiće svoju budućnost razvojem institucija i standardizovanjem pravila za njihov rad, ulaskom u međunarodne organizacije i integracije, poboljšavanjem odnosa sa bližim i daljim okruženjem i na mnoge druge načine. Međutim, bez adekvatnog sigurnosnog mehanizma, kakav je članstvo u NATO-u, sve pomenuto uvijek lako može doći u pitanje. Naprosto, taj logički postulat je „stariji“ od bilo kakvog pokušaja maglovitog razuvjeravanja tvrdnjama da Crna Gora u datim istorijskim i geopolitičkim okolnostima može biti neutralna ili biti dio nekakvih novih vojno- političkih saveza sa Istoka, koji ne samo što u realnosti ne postoje, nego im niko još ne zna ni namjere, niti im vidi obrise. Međutim, i te kako se vide obrisi hegemonizma sa Istoka, koji je posljednjih godina, naročito posljednih mjeseci, reaktiviran i kao takav već izazvao globalno opasne ratne sukobe u Ukrajini, prijeteći da ih prelije i na okolne zemlje, pa i puno dalje, ne isključujući tu u perspektivi ni područje Balkana. U takvoj situaciji, Crna Gora bi neulaskom u NATO kao namoćniji vojno politički savez današnjice rizikovala sve što je ikad stvorila. I državnost i suverenitet i nepovredivost granica i ekonomiju i privredu i obrazovanje i kulturu.
Pripadnost i posebnost
Niko razuman i niko dobronamjeran ne može sporiti činjenicu da je apsolutno sve od pomenutoga, čak i danas, bez obzira na to što je Crna Gora povratila svoju državnost, permanentno pod većim ili manjim intenzitetom osporavanja i pritiska od protivnika njenog postojanja. Crnoj Gori se konstantno negira njen originalni identitet i potura tuđi. Crnogorcima se nekada tiše, a nekad glasnije osporava pravo na nacionalnu, kulturnu, jezičku i vjersku pripadnost i posebnost. I to ne samo od vani, nego i usred same Crne Gore! Njenim protivnicima je veoma jasno da bi naš neulazak u NATO značio neočekivano otvorenu šansu za istorijsku reviziju referendumskih rezultata, kojima je Crna Gora 2006. godine, pobjedom u neravnopravnim uslovima političke borbe, sebe izvukla iz ralja velikodržavlja i regionalnog hegemonizma. Otuda i potiče žilavo protivljenje ideji ulaska u NATO od političkih subjekata koji su tradicionalno posvećeni pokušajima da se Crna Gora na svaki izvodljiv način podriva.
Linija podjela
Mnoge unutrašnje protivurječnosti prave liniju podjele među našim građanima. Ona je na duge staze veoma štetna po unutrašnji konsenzus oko vitalnih pitanja opstanka i razvoja crnogorske države. Takvu „rovitu“ situaciju, ukoliko Crna Gora nema valjan sigurnosni okvir, u svakom momentu mogu pokušati da iskoriste bilo regionalni, bilo globalni hegemoni. Uostalom, to im i ne bi bio prvi put da naše slabosti okreću protiv nas samih. Crnogorska istorija prepuna je tragičnih potvrda prethodno izrečene tvrdnje, da bi bilo ko odgovoran smio zatvarati oči pred tim.
Ipak, posljednjih nekoliko godina situacija se u izvjesnoj mjeri mijenja nabolje. Svijest ljudi, srećom, nije nepromjenljiva kategorija. Sve veći broj crnogorskih građana uviđa presudan značaj dobrog bezbjednosnog garanta za očuvanje njihove državne kuće. U cijelom integracionom procesu, veoma je značajan uočeni trend da jača podrška našeg građanstva učlanjenju Crne Gore u NATO i da se u javnosti sve više uviđaju benefiti od toga za državu i građane.
Takođe, odnosi Crne Gore sa susjedima su u stalnom usponu i naša zemlja je od svih svojih partnera i međunarodne zajednice prepoznatljiva kao faktor stabilnosti u regionu. Stabilnost Crne Gore, imajući u vidu reputaciju regiona, ima dodatnu vrijednost. Ovo je bila veoma važna referenca za odlučan napredak Crne Gore na putu evropskih i evroatlantskih integracija u prethodnih osam godina od obnove nezavisnosti, a biće svakako i u budućnosti.
Značaj poziva
Nedavna izjava premijera Đukanovića da očekuje da ćemo na samitu NATO-a u Velsu dobiti pozitivnu poruku i potvrdu ostvarenog progresa, kao i spremnost Saveza da vrednuje učinak koji će nas preporučiti da budemo prva naredna članica Alijanse, jako ohrabruje. Dobra okolnost u cijeloj situaciji zaista jeste činjenica što Crna Gora ima dobru spoljno- političku strategiju i odabrane realne spoljno-političke prioritete, koji su u najboljem interesu države i građana i što se to prepoznaje kod naših zapadnih partnera. Stoga se možemo opravdano nadati da će zemlje članice NATO-a na pravi način sagledavati značaj poziva Crnoj Gori u regionalnom kontekstu.
Usavršavanje naših institucija, koje će rezultirati prijemom Crne Gore u NATO, doprinijeće očuvanju mira i političke stabilnosti, reformi pravosuđa, poboljšanju javne uprave, borbi protiv svih oblika protivzakonitog ponašanja u društvu. Sljedstveno tome, prijem će doprinijeti ekonomskom i demokratskom razvoju, te dati multiplikativne efekte na društvo u cjelini.
Što predstoji
Našoj zemlji određen je jasan vremenski okvir da do kraja 2015. godine nastavi ispunjavanje obaveza, kada bi joj Alijansa sa ministarskog nivoa mogla uputiti poziv za učlanjenje, ne čekajući novi samit, kako je to uobičajeno. Vrijeme do kraja iduće godine treba iskoristiti za dovršavanje procesa reformi u bezbjednosnom sektoru. Snaženje integracionih procesa na Balkanu dugoročno doprinosi jačanju evropske i globalne bezbjednosti. Taj kriterijum, ne bude li nekih izrazito velikih „potresa“ na geopolitičkom planu u narednih godinu ili dvije, uz sve ono što smo već do sada uradili na planu integracija, biće dovoljan da Crna Gora dobije poziv za učlanjenje u NATO i time dugoročno osigura svoju bezbjednost u vremenima koja dolaze.
Geopolitička situacija ima uticaj na proces proširenja
Geopolitička situacija uvijek ima velikog uticaja na proces proširenja Alijanse. To je sasvim evidentno, budući da je nedvosmisleno trenutna globalna bezbjednosna situacija, u prvom redu stanje u Ukrajini, razlog za odluku da predstojeći samit NATO-a ne bude samit proširenja. Takva odluka može se sa stanovišta analize političkih i bezbjednosnih trendova ozbiljno sporiti i kao takva već se spori od mnogih ozbiljnih eksperata. Međutim, politički pragmatizam velikih sila uvijek je jedan od elemenata koji se moraju unositi u svaku političku procjenu, naročito kad su u pitanju procesi posebnog prioriteta kao što je prijem država u NATO.
