Okrugli sto na temu „Sistem ekološke bezbjednosti u Crnoj Gori – Upravljanje sistemom nadzora u zaštićenim područjima“ održan je u srijedu 17. jula 2013. godine u hotelu „Ramada“ u Podgorici, u organizaciji Ministarstva održivog razvoja i turizma, JP „Nacionalni parkovi Crne Gore” i Ekološkog pokreta „Ozon“, uz podršku Misije OSCE u Crnoj Gori.
U uvodnom dijelu učesnicima okruglog stola obratili su se VD šefa Misije OSCE u Crnoj Gori Waldemar Figaj, direktor JP „Nacionalni parkovi Crne Gore” Zoran Mrdak i, u ime Ministarstva održivog razvoja i turizma, državna sekretarka Daliborka Pejović i generalna direktorica za životnu sredinu Ivana Vojinović.
Učesnici okruglog stola posvetili su posebnu pažnju diskusiji o načinima za unapređenje sistema upravljanja i nadzora u nacionalnim parkovima, kao i o idejama za rješavanje problema sa kojima se susreće menadžment crnogorskoh nacionalnih parkova i drugih zaštićenih prirodnih područja.
Ispred Instituta za javnu politiku učesnicima okruglog stola obratila se programska menadžerka Selena Tasić. Ona je istakla važnost prepoznavanja medija i civilnog sektora kao ključnih aktera u informisanju građanstva o politikama kada je zaštita životne sredine u pitanju, u kontekstu sveobuhvatnog pristupa sektoru bezbjednosti koji se ekološkim prijetnjama bavi kao nevojnim prijetnjama bezbjednosti države. Preporuke koje je Tasić istakla na kraju svog obraćanja tiču se obaveza institucija u sektoru žaštite životne sredine da sprovode usaglašene prioritete sa strategijama razvoja i očuvanja životne sredine i sarađuju sa organizaijama civilnog društva i medijima koji posjeduju znanja i tehnike da pravilnim, tačnim i razumljivim izvještavanjem informišu i obrazuju javnost. Sa druge strane, udruženja građana i medija imaju obavezu da se bave temama za koje su stručni, kao i da u svom timu imaju obrazovane aktiviste i novinare za oblasti kojima se bave.
Zaključak okruglog stola je da je neophodno dodatno unaprijediti sistem upravljanja i nadzora u zaštićenim područjima, kao i ojačati koordinaciju i međusektorsku saradnju svih subjekata, jer nadzor u zaštićenom području nije nešto čime treba da se bavi isključivo menadžment; potrebno je uključiti čitavu zajednicu u rad na prevazilaženju problema u ovoj oblasti koja se tiče svih nas.
