Crna Gora je stara balkanska država, čiji su geografski položaj i okruženje oduvijek bili specifični, lijepi, ali i opasni. Naša bogata istorija isuviše nas dobro uči lekcije o tome kako se svoja država brani, ali takođe i kakve su posljedice neodgovornog odnosa prema svojoj budućnosti.
Bezbjednosni okvir
Prije osam godina, Crna Gora je vratila svoju državnost, budeći se iz skoro stogodišnjeg stanja „duboke hibernacije“. Posljednjih nekoliko godina, u velikoj mjeri su joj obnovljene „životne funkcije“, ali taj proces, iako je veoma odmakao, nipošto nije dovršen. Nikako i ne može biti dovršen, sve dok joj ne stvorimo adekvatan bezbjednosni okvir u kojem će imati siguran osnov za svoj dalji razvitak.
Crna Gora je u fazi izgradnje svojih institucija, ojačavanja svog identiteta, postizanja unutrašnje harmonije i građenja kvalitetnih odnosa sa bližim i daljim okruženjem. Za sve to neophodan joj je adekvatan bezbjednosni okvir, koji joj u ovom vremenu može garantovati samo učlanjenje u vojno- politički savez kakav je NATO.
U posljednje vrijeme često se u našoj javnosti postavlja kao dilema pitanje da li će budući prijem Crne Gore u NATO, koji će se desiti kroz godinu ili dvije, zahladiti odnose sa nekim? Takav inferioran stav je razumljiv kad dolazi od onih koji Crnu Goru doživljavaju kao nečiju južnu pokrajinu ili nečiju guberniju. Ali je zato prosto neshvatljivo kada iz pojedinih krugova onih koji dijele vrijednosti razvijenog svijeta dolaze konstantna pravdanja zbog vođenja prozapadne politike, pridruživanja odlukama Evropske unije i tome slično.
Zaista je teško povjerovati da je moguće da bilo ko razuman, opstanku Crne Gore kao stare evropske države uopšte može pretpostaviti tezu da će neko zbog toga zahladiti odnose sa Crnom Gorom i postavlja pitanje hoće li ih zahladiti?!
Da li neko u našoj zemlji zaista misli da će odobrovoljiti protivnike njenog postojanja time što će se ustručavati da pojača svoje zaštitne mehanizme?! I da se pritom još nekom izvinjava?
Crna Gora se zbog pitanja svojeg opstanka nema potrebe nikome izvinjavati, jer nikome ništa ne duguje. U vremenima koja dolaze, ona je odlučila da sebe čuva i sačuva od svih opasnosti koje mogu nastupiti.
Intenzivirati razgovore
Ovih dana je generalni sekretar NATO-a saopštio odluku da će se sa Crnom Gorom u narednom periodu intenzivirati razgovori o njenom članstvu u Alijansi. To je pozitivna vijest, jer naša država ne mora čekati naredni samit za donošenje odluke o učlanjenju, već će se to najvjerovatnije dogoditi ranije, možda već u junu naredne godine. Bitno je istaći da se sada već sa sigurnošću može reći da je pridruživanje Crne Gore NATO-u ireverzibilan proces, koji zahtijeva još samo nekoliko koraka. Do tada se sasvim izvjesno može očekivati i povoljnija geopolitička situacija, koja uvijek ima velikog uticaja na proces proširenja Alijanse. To je sasvim evidentno, budući da je nedvosmisleno trenutna globalna bezbjednosna situacija, u prvom redu stanje u Ukrajini, u velikoj mjeri uticalo na odluku da predstojeći samit NATO-a ne bude samit proširenja.
Dovršiti reforme
U tom smislu, na Crnoj Gori je obaveza da dalje unapređuje svoje institucije. Ono što je naročito u međuvremenu važno uraditi, u prvom redu jeste dovršiti otpočete reforme u bezbjednosnom sektoru.
Usavršavanje naših institucija, koje će na kraju biti okončano prijemom Crne Gore u NATO, doprinijeće očuvanju mira i političke stabilnosti, reformi pravosuđa, poboljšanju javne uprave, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Prijem će doprinijeti ekonomskom razvoju i dati multiplikativne efekte na društvo u cjelini.
NATO je ne samo dobar, već i jedini garant bezbjednosti
Nepotrebno je trošiti vrijeme na objašnjenja zašto je i na koji način NATO ne samo dobar, već i jedini garant bezbjednosti na Zapadnom Balkanu, čija je dalja i bliža istorija veoma nestabilna. Dovoljno je samo pomenuti zaustavljanje ratova na Zapadnom Balkanu, intervencije koje su dovele do prestanka sukoba u Bosni i na Kosovu, preventivno prisustvo u regionu, u situaciji kada je 1999. Crna Gora, zbog neslaganja sa tadašnjom agresivnom politikom režima u Beogradu bila ugrožena od Miloševićevih vojnih i paravojnih grupacija.
