Razlozi takvog opredjeljenja mnogobrojni su i sadržinski jako utemeljeni. Oni se u osnovi tiču sistema kolektivne bezbjednosti i mjesta Crne Gore u njemu. U modernom svijetu i vremenu, mogućnost da male države same efikasno osiguraju svoju bezbjednost jako je mala (gotovo da je ravna nuli).
Primjer u regionu
Crna Gora, iako vojno nejak faktor, u međunarodnim odnosima ipak se politički jako cijeni zbog njenih doprinosa stabilizaciji Balkana, te je kao takva veoma rado viđen partner demokratskim zemljama u svakom pogledu, uključujući i vojne misije NATO, koje doprinose stabilizaciji prilika u problematičnim regionima svijeta. Njena uloga svakako je u izvjesnoj mjeri i politička jer, kao država primjer iz regiona Zapadnog Balkana, šalje signal političke i vojne spremnosti zemalja ovog regiona da participiraju u procesima uspostavljanja mira u svijetu. Time daje pozitivan primjer i drugima u regionu.
Može se sa sigurnošću kazati da u ovom istorijskom trenutku praktično postoji samo jedan način da taj važan cilj uspješno i ostvari, a to je članstvo u kolektivnim sistemima bezbjednosti, tipa NATO-a i Partnerstva za mir. Osim što pruža bezbjednost svojim članicama, NATO promoviše mir i saradnju i pomaže tranzicionim državama da svoje sisteme prilagode zahtjevima novog vremena.
Brz razvoj
Članstvo u NATO-u i Partnerstvu za mir takođe garantuje da je konkretna država stabilan region za plasman stranog kapitala i svih oblika investicija i stoga svaka zemlja koja je članica ove asocijacije ima vrlo jake pretpostavke za brz ekonomski razvoj.
Sve to, u krajnjem, ide u prilog ispunjenju standarda za pristupanje Evropskoj uniji. Većina država koje su članice EU prije toga su, po pravilu, najprije postale članica NATO-a ili Partnerstva za mir. Navođenje rijetkih izuzetaka od tog pravila, kao kontraargumentacija onih koji su protivnici NATO integracije, ne samo da ne obaraju ovu tezu, naprotiv. Članstvo u NATO-u, dakle, u velikoj mjeri je komplementarno sa članstvom u Evropskoj uniji. To su činjenice koje govore dovoljno same za sebe, bez potrebe za bilo kakvom daljom elaboracijom.
Širenje NATO-a jača ukupnu evropsku bezbjednost i stabilnost. NATO predstavlja jednu vrstu odgovora zemalja demokratskog svijeta na bezbjednosne izazove novog vremena.
Ko su protivnici
Čak i najpovršniji posmatrač političkih dešavanja u posljednjih dvadesetak godina ne može da ne primijeti neka poklapanja. U prvom redu ono koje nedvosmisleno pokazuje ko su protivnici ideje nezavisnosti Crne Gore, a ko su protivnici ideje garantovanja bezbjednosti Crne Gore kroz vojno- političku integraciju u NATO. Nažalost, i tada i sada su to iste strukture. Svaka kamuflaža koja ide u pravcu prikrivanja suštine i motiva ovog protivljenja vrlo lako pada pod udarom očiglednih činjenica. Ne sporeći da u redovima protivnika ove ideje pogotovo iz domena civilnog sektora, vjerovatno postoji i dio onih koji zastupaju takav stav iz moguće drugačijih razloga, ne mijenja mnogo suštinu problema.Protivljenje integraciji Crne Gore u NATO, pored toga što predstavlja demokratsko pravo dijela političke scene u našoj zemlji, ipak zaslužuje jedan dublji osvrt. Posebno u svijetlu nekih vrlo indikativnih, a lako provjerljivih činjenica.
A u tom pogledu stvari su prilično jasne svakome ko hoće da ih pogleda iz ispravne perspektive. Crna Gora je prije osam godina povratila svoju državnost i još se nalazi i nalaziće se još izvjestan vremenski period u fazi izgradnje svojih institucija, ojačavanja svog identiteta, postizanja unutrašnje harmonije i građenja kvalitetnih odnosa sa svojim bližim i daljim okruženjem. Za sve to neophodan joj je adekvatan bezbjednosni okvir, koji joj u ovom vremenu može garantovati samo učlanjenje u vojno- politički savez kakav je NATO.
Nestabilno područje
Na veoma atraktivnom, ali zato i veoma nestabilnom području Zapadnog Balkana, u ovom trenutku ne postoji ne samo bolji, nego i nikakav drugi okvir koji bi dugoročno garantovao mir i harmoničan razvoj ovdašnjih država, osim ovoga kojem posljednjih godina Crna Gora jako teži iz vrlo racionalnih razloga.
Bilo kakav drugi stav koji bi se u ovom trenutku suprotstavljao NATO integraciji značio bi prenebregavanje nemirne balkanske istorije, ali i svjetske istorije od strane onih koji nijesu spremni da uče iz svojih grešaka, a time i dovođenje Crne Gore u situaciju da bude potencijalna žrtva nekog regionalnog ili globalnog hegemona.
Ne samo da se nadam, već sam ubijeđen da Crna Gora tako nešto nikada više neće dozvoliti jer je, vraćajući svoju davno izgubljenu državnost, pokazala racionalnost i odlučila da sebe brani i odbrani od svih opasnosti koje se mogu nazrijeti na horizontu, bilo u neposrednoj ili daljoj budućnosti.
Opredjeljenje za evroatlantski put zemalja Zapadnog Balkana
U teoriji međunarodnih odnosa, postoji vrlo utemeljeno shvatanje da evropske demokratske države više nikada neće međusobno ratovati, jer će sve imati blagodeti zbog stabilne i sigurne okoline koju svi zajednički izgrađuju podrškom ovom sistemu kolektivne bezbjednosti. NATO im svakako pruža jedan vrlo značajan oblik garancije da će tako u budućnosti i biti. Zaštita od bilo kakvog i bilo čijeg pokušaja narušavanja mira i harmoničnih odnosa u zonama obuhvaćenim Partnerstvom za mir i samim NATO, glavni je cilj ove bezbjednosno – političke asocijacije. Činjenica da Crna Gora i gotovo sve ostale zemlje regiona direktno projektuju učlanjenje u Partnerstvo za mir, NATO i EU kao svoj strateški cilj, dovoljan je dokaz da je opredjeljenje za evroatlantski put zemalja Zapadnog Balkana zaista neupitno.
NATO je zaslužan za stabilizaciju Jugoistočne Evrope
NATO nije više isključivo vojna, nego i politička organizacija koja ima veliki uticaj na procese globalne bezbjednosti i mnoge druge važne procese. Konačno, NATO je zaslužan za stabilizaciju Jugoistočne Evrope i završetak vojnih sukoba. Preuzeo je odgovornost za implementaciju mirovnih sporazuma i upravljanje mirovnim projektima na jugoistoku Evrope. Time je pružio garanciju efikasnosti u sprečavanju bilo kakve vrste sukoba na ovim prostorima.
Zatvaranje očiju pred realnošću nije put
Kontemplacije pojedinih u pravcu pozivanja na to „kako je nekad bilo“ i kako je neutralnost jedini ispravan put, prenebregavaju drastično promijenjene geopolitičke okolnosti i žive u vremenu od prije pedeset godina. Zatvaranje očiju pred realnošću nije put da se činjenice promijene, već predstavlja iracionalan stav koji ne vodi u konstruktivna rješenja.
~~~
Prof. dr Dražen Cerović, Institut za javnu politiku Podgorica