Vrlo lako se može desiti da dezinformisani građani počnu da stvaraju potpuno druge stavove ili mišljenja koja nerijetko mogu da budu obojena nekom ksenofobijom i rasizmom. Sa druge strane, čuli smo neke optimistične ili manje optimistične prognoze, ali se vrlo lako može desiti da značajan broj tih izbjeglica smjestimo u neku od lokalnih zajednica. Mi, međutim ništa nijesmo učinili da pripremimo lokalno stanovništvo, da ih informišemo šta su obaveze Crne Gore glede konvencija koje je potpisala i na koje se obavezala.
Strah od terorizma ili moralna nepismenost?
Izbjeglička kriza izazvala je pometnju i pokrenula brojna politička, bezbjednosna, humanitarna i moralna pitanja, kako u zemljama Evropske unije, tako i na Balkanu. Sirijci, Iračani, Somalijci, Eritrejci, Avganistanci u očaju bježe od ratom zahvaćenih područja i od ekstremističkih grupa, nadajući se novom životu kada se konačno domognu željene destinacije. Bore se za egzistenciju. U talasu ljudi koji raznim rutama pokušava da dođe do Zapadne Evrope, prema trenutnoj statistici, najviše je izbjeglog naroda iz Sirije. Iako su građanski rat u Siriji do unazad par mjeseci mnogi posmatrali kao još jedan u nizu nemira na Bliskom istoku, uključujući i javnost u Evropi koja je imala ograničeno interesovanje zbog internih problema, današnjica je potpuno drugačija.
Duboke podjele
Pitanja evropske ekonomske krize – nezaposlenost, inflacija, problemi prezaduženih zemalja poput Grčke, pucanje španskog i irskog balona nekretnina, finansijske zavrzlame, ekonomske depresije – ustupila su mjesto jednom jedinom pitanju – kako upravljati izbjegličkom krizom. A kada stvari krenu naopako, kako je Pol Tejlor svojevremo pisao, „odgovor je uvijek – više Evrope, mada nije nužno najjednostavnije rješenje zbog čestog političkog veta“. Baš kao što ni prije tri godine članice EU nijesu mogle jednoglasno da se izjasne o ukidanju legitimiteta sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu i njegovoj obavezi da se povuče, tako ni danas EU, izgrađena na ideji zajedničkog suvereniteta, nije složna po pitanju prihvata izbjeglica unutar njenih 28 država.
Iako su ministri unutrašnjih poslova EU, u pokušaju da sačuvaju evropske vrijednosti, nedavno usvojili rezoluciju o preraspodjeli izbjeglica među državama članicama Unije, (raspoređivanje oko 120 000 izbjeglica uz obavezujuće kvote), protiv plana su se pobunile Češka, Slovačka, Rumunija i Mađarska. Dodatno zabrinjava činjenica da su duboke podjele koje postoje među liderima Unije, vidne i među njenim stanovnicima. Nemali je broj onih koji strahuju da su među izbjeglicama sakriveni teroristi nalik ISIS-u. Prisutan je i strah od islamizacije. Euroskeptici koriste novonastalu situaciju da više nego ikada najavljuju propast Unije, podjelu na dva bloka.
Kriza i mediji u Crnoj Gori
Potresne slike i priče svakodnevno nam stižu iz Mađarske, Hrvatske, Srbije, ali i iz ostalih zemalja starog kontinenta – ograda od bodljikave žice, srpsko-hrvatska prepucavanja na granici, novinarka koja je podmetnula nogu migrantu, slika dječaka koji se utopio pokušavajući da se domogne slobode, te razne druge vijesti o nehumanom postupanju prema izbjeglicama. Svemu kumuju i haotični naslovi u pojedinim medijima. U izvještajima o izbjegličkoj krizi, crnogorski mediji se uglavnom oslanjaju na novinske agencije i strane medije. A nakon odluka vlada Mađarske i Hrvatske da privremeno zatvore granice zbog sve većeg broja izbjeglica sa Bliskog istoka, pojavila se mogućnost da određeni broj izbjeglica preko Crne Gore nastavi put ka EU.
Upravo iz tog razloga veoma je važno građanima dati relevantne informacije kako bi stvorili pravu sliku o izbjeglicama i njihovim potrebama.
Iz Vlade stižu informacije da njene službe pomno prate situaciju u regionu, te da je Crna Gora ,,spremna za mogući dolazak izbjeglica“. To pravdaju činjenicom da je država formirala operativni tim za tretman i zbrinjavanje izbjeglica, te odredila lokacije njihovog ulaska u zemlju i izlaska, ukoliko krenu takozvanom južnom rutom.
Ovim pitanjima nedavno su se bavili Centar za demokratsku tranziciju (CDT) i Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) koji su organizovali prvu panel diskusiji ,,Izbjeglička kriza u regionu – političko pravne, humanitarne i bezbjednosne posljedice”. Među zaključcima panela ističe se da je veoma važno ,,zaštiti ljudska prava izbjeglica koje bi se eventualno našle na teriotriji Crne Gore”. Marija Vuksanović iz CEDEMA je tada poručila da se u nedostatku dobre informisanosti građana, može lako dogoditi da se stvore pogrešni stavovi.
Društvene mreže i portali u Crnoj Gori
Upravo zbog toga valja se zadržati na mogućnosti loših pretpostavki i stavova koji lako mogu proisteći iz govora mržnje, svakodnevno prisutnog u komentarima na društvenim mrežama i portalima. Uglavnom pod anonimnim prijavama ispod novinarskih članaka postavljaju se pitanja tipa: zašto su Sirijci tek poslije pet godina masovno odlučili da odu, te zbog čega zalivske zemlje odbijaju izbjeglice, zašto odbijaju pomoć u vidu vode i hrane od Crvenog krsta. Nerijetki komentari su i oni koji podstiču nacionalnu i vjersku mržnju i sadrže izraze ,,progoniti, ubiti, udaviti“, što nije ništa drugo do sumanute ideja moralno nepismenih i fašizmom zadojenih praznoglavaca. Kada se tek pojavila informacija da postoji mogućnost da izbjeglice nastave put preko Crne Gore, među komentarima čitalaca ispod članka na Portalu Analitika našao se i jedan u kome piše da im ,,ne treba dozvoliti ulazak u zemlju“, jer su ,,lažni imigranti, instruisani i finansirani da čine to što čine“, uz zaključak ,,da će nas samilost koštati velikih glavobolja“. Dalje se dodaje ,,kako nam ništa ne trebaju“ uz savjet vlastima ,,da se ne igraju većih Evropejaca od EU“. Ispod druge informacije na istom mediju u kome je prenešena izjava crnogorske ministrake rada i socijalnog staranja da je zemlja ,,spremna za prihvat dvije hiljade izbjeglica dnevno“, pod anonimnom prijavom napisan je komentar da EU ,,neće dati Crnoj Gori ni kinte ukoliko u zemlju uđe blizu 20.000 izbjeglica“. Ovakvim komentarima jedino što se postiže je, s jedne strane neprijateljski stav prema grupi izbjeglica koja bi mogla da prođe kroz Crnu Goru, a s druge strane se neargumentovanim izjavama stvara negativna atmosfera prema EU.
Ispod iste informacije na CDM-u anonimni posjetioci pišu ironične komentare ,,kako ih (izbjeglice) treba prićerat u goru da beru drva, jer su zakasnili na berbe u Plantažama“. Ništa drugačija slika nije ni na portalu Vijesti. Ispod informacije da izbjeglice možda krenu preko naše zemlje, u jednom od komentara čitalaca se navodi da ,,granice treba zatvoriti i zabraniti privatnicima i građanima da prevoze one koji nekako prođu, pod prijetnjom krivične odgovornosti za trafiking. Još nam to treba“. Istina, ima i pozitivnih i optimističnih stavova u komentarima čitalaca, ali u znatno, znatno manjem broju. Stiče se utisak da se sloboda izražavanja stavlja u isti koš sa govorom mržnje.
Sve ovo ukazuje da javno mnjenje nije ni dovoljno informisano o samom sukobu, a kamoli pripremljeno za tolerantno i neksenofobično ponašanje u slučaju izmjene rute preko Crne Gore.
MN: Simbol stabilnosti i poštovanja ljudskih prava
Nije na odmet podsjetiti da su od početka građanskog rata u Siriji relevantne agencije koje se bave ljudskim pravima izvještavale o svakodnevnom bijegu naroda od grozota rata, od nasilničkog režima tamošnje vlade, od esktremista. Išli su u Liban, u Jordan, u Tursku, Egipat, ali i u zemlje Persijskog zaliva. Gdje baš i nijesu naišli na gostoprimstvo. Poznato je da, zvanično, Sirijci mogu da podnesu zahtjev za turističku vizu ili radnu dozvolu da bi ušli u zemlje Persijskog zaliva, ali ta procedura je skupa i postoji rašireno mišljenje da su u mnogim od ovih zemalja na snazi nepisane restrikcije po kojima je, u praksi, za Sirijce veoma teško da dobiju vizu.
Ovi ljudi bježe da bi sačuvali živu glavu, ne traže samo bolje uslove života u materijalnom smislu. Ne treba zaboraviti da je Sirija proizvodila 400.000 barela nafte dnevno, od čega je oko 150.000 barela izvozila u evropske zemlje uključujući Holandiju, Italiju, Francusku i Španiju. Da bi se domogli Evrope uputili su se na opasno putovanje prelazeći Mediteran, putujući Balkanom, ni ne slutreći kakve ih sve nevolje mogu snaći. Dostina ih i ne dočeka da kroči na tlo stare dame. Utope se, poginu negdje na pola puta.
Poenta je da izbjeglice ne predstavljaju ,,prijetnju Evropi“ kako to poručuju pojedini lideri. Evropa ne mora i ne treba da reaguje kao zemlje sirijskog okruženja i da pokaže empatiju prema njima. Već da se i ljudski i moralno i praktično suoči sa krizom.
Kako je kolumnistkinja britanskog Guardiana Natalie Nougayrède ocijenila, na globalnom planu, ,,Evropa sa svojih 7 odsto svjetskog stanovništva ostvaruje 25 odsto svjetskog BDP, distribuirajući 50 odsto socijalnih davanja. Evropa privlači izbjeglice jer uprkos svim problemima ima jedan od najviših BDP po glavi stanovnika. Sigurna je luka stabilnosti i poštovanja ljudskih prava“.
~~~
Marija Soprenić, saradnica Instituta za javnu politiku
Ovaj članak je objavljen na sajtu fairpress.eu